U malo dubljoj vodi zenka Ophthalmosaurusa je uporno pokusavala da na svet donese jos jedno mladunce, ali ovaj put nije islo sve kako treba. Mladuce je bilo zaglavljeno u utrobi majke i maleni rep se nikako nije ukazivao. Ophthalmosauraus se ponovo vrati na povrsinu okeana za jos jedan udah svezeg vazduha.

      Vreme je prolazilo a ona ni dalje nije mogla da "izbaci" mladunce iz svoje utrobe, i sada je vec ozbiljno krvarila.

      Vec previse izmorena ponovo se vrati na povrsinu da udahne vazduh. Promatrajuci njeno mucenje iz dubine ispod nje, odrastao muzjak Liopleurodona u punoj velicini je postavio sva cetiri peraja u poziciju za napad. Liopleurodon je celih 24 metara dugacak i tezi skoro 150 tona. Svako njegovo peraje je dugacko preko tri metra, i u ogromnim ustima Liopleurodon ima red velikih i ostrih kao noz zuba. Zahvaljajuci njegovoj izuzetno prilagodjenoj metodi mirisa, moze locirati zrtvu u vodi i na daljini od 150 metara.

      Polako je podigao ogromnu glavu i zatim pokrenuo masivna peraja ka dole. Kada zamahne perajima, turbulencija vode koju time stvori izbaci sve ribe iz koralnih sprudova u blizoj okolini.

      Ogromna usta su se otvorila i zatvorila preko srednjeg dela malaksalog Ophthalamosaurusa. Snaga napada iznese i glavu Liopleurodona i njegovu zrtvu u sklopljenoj vilici izvan povrsine vode, gde su se zadrzali za trenutak i zatim sa eksplozivnim praskom tresnuli nazad o povrsinu vode. Pored ogromne kolicine rasprsene vode i krvi zenka Ophthalamosaurus je ubijena istog momenta, tela probodenog ogromnim zubima i pored toga slomljene kicme. Liopleurodon bolje zahvati zrtvu u ustima ne prestajuci da je trese i grize dok se telo nije preseklo na tri odvojena dela. Uhvativsi prednji deo zrtve sa glavom, ispliva na povrsinu i pomeri ga u poziciju lakseg gutanja, zatim se vrati i uhvati srednji deo ponavljajuci proces gutanja. Za to vreme elegantan rep Ophthalamosaurusa je brzo tonuo i pao na dno nekih 100 metara ispod povrsine. Liopleurodon se vrati da ga 'juri" do dna , ali zatim odustade od gonjenja.

       Iako je ovaj lov zavrsen za njega, on je jos uvek bio gladan, zbog cega ponovo kliznu kroz vodu okrecuci glavu levo desno u potrazi za novom zrtvom......

........

      French River. Ontario. Kanada........165 miliona godina kasnije......

      Moj usamljeni camac je polako plutao povrsinom ustalasane vode nosen vetrom....

      " Sta je sada ovo?" pomislih u sebi, dok se moj perfektno zamisljen zabacaj zavrsio iznenadnim i nezeljenim mrsenjem najlona u mojoj ABU masinici......

     "Jake" vobler sa treskom pade na povrsinu vode i tu ostade dok sam se mucio sa odmrsivanjem najlona.Umrtvljena varalica je igrala na povrsini vode nosena talasima i povremenim trzajem vrha stapa koji sam premestao iz ruke u ruku da bih lakse dosao u poziciju da odmrsim cvor.Nakon jednog minuta to mi je i uspelo nakon cega sam se uspravio spreman da povucem varalicu sa povrsine vode.

      Namotavsi suvisan najlon sa povrsine vode, snazno sam povukao voblera koji je istog trenutka uz jake i iznenadne vibracije krenuo ka dubini da bi skoro istog trenutka izleteo iz vode zajedno sa maskijem koji ga je drzao poprecno u svojim ustima.Riba je celom duzinom iskocila iz vode i u vazduhu napravila krug od celih 360 stepeni, nakon cega je pala nazad na vodu.Refleksno sam udario kontru i nakon par minuta maski je bio izmeren, fotografisan i pusten nazad u vodu.....

      Mozda ce se neko upitati kakve veze imaju ove dve price?

      Za mene licno lov na maskija i paleontologija predstavljaju mnogo vise od hobija. Ali svaki i malo pazljiviji citalac u ove dve price moze videti slicnost.

      Iako ogromni Liopleurodon (srecom) ne pliva vec vise od 160 miliona godina, ovaj ogromni morski reptil ima slicnosti sa maskijem. Oboje su na vrhu lanca ishrane, svako u svoje vreme i u svojoj sredini , i oboje ne propustaju lak obrok.Vecina grabljivica u povredjenom ili iz nekog razloga umornom plenu vidi priliku za lak obrok. Bilo je tako u mesozoik eri, isto je i u sadasnjem vremenu.

       Cinjenica je da ne samo maski ili stuka, vec i sve grabljivice traze plen sa sto manje utroska energije u tome. Povredjena ili nemocna riba je idealna prilika za to.Da li ribolovci vide prednost u tome?

      Naravno. Pitanje je samo koliko ribolovaca koristi ovu prednost.

     Mark Fisher glavni u timu Rapala povodom nove Jointed Shad Rap varalice kaze: "Ponekad, samo mala nepravilnost u radu varalice je sve sto treba. Jointed Shad Rap akciju povredjenog kedera nosi jos jedan korak dalje nego orginal, saljuci jasan, "riba u nevolji" signal.Ribe grabljivice ne vide samo povredjenog kedera, one vide veoma ranjenog, "slomljenog" kedera".

      Skoro svaka varalica moze imitirati povredjenu ribu. Neki od voblera su i specijalno dizajnirani za tu namenu, i pri radu imitiraju povredjenu ribicu.Ostale trebaju finesu u njihovom radu i sa uspehom mogu imitirati povredjenu ribu, sto zna cesto da bude veoma uspesna taktika.

      Leptirice i kasikare su takodje sposobne da imitiraju povredjenu ribu, ali za to naravno trebaju pomoc ribolovca. Kasikarama je dovoljno samo povremeno trzanje vrha stapa i one ce dobiti veoma eraticne pokrete, uz obilje odbljesaka i vibracija, sto privlaci veliki broj razlicitih riba grabljivica.

      Sa leptiricama se moze raditi na isti nacin, ali u njihovom slucaju leptir je taj koji daje eraticne pokrete i odbljesak u vodi. Kako su ove dve vrste varalica izradjene od metala, veoma sporo povlacenje sa trzanjem stapa je skoro nemoguce jer ce u tom slucaju veoma brzo potonuti na dno. Tezina i oblik kasikare imaju presudnu ulogu u brzini vucenja ovih metalnih varalica.Vobleri su u svakom slucaju najbolje sredstvo za imitiranje povredjene ribe.Spisak proizvodjaca voblera razlicitih namena i akcija je beskrajan. Od tonucih i plitajucih do suspend.

      Upravo ovi zadnji su i najbolji kada je tehnika povredjene ribe u pitanju. Njihova mogucnost da ostaju na odredjenoj dubini cini ih veoma lakim mamcem, pogotovu sto se mogu jako sporo vuci.Isti je slucaj i sa plutajucim voblerima koji za razliku od suspend ostaju na povrsini. Zbog ovoga se mogu i koristiti skoro kao povrsinske varalice koje imitiraju povredjenu ribu koja pokusava da zaroni, ali je pritisak vode izbacuje na povrsinu.

       U globalu gledano suspending vobleri su relativno nove varalice. Pre nego su se pojavile na trzistu, ribolovci su ubacivali olovne kuglice u Rapaline Original modele cineci ih na taj nacin tezim za zabacivanje i neutralnim u vodi. Tek pre nekih desetak godina su proizvodjaci pribora uvideli njihov potencijal i zapoceli njihovu proizvodnju.

      Dva najbolja suspend voblera danasnjice su bez sumnje Rapala Husky Jerk i Smithwick Rattlin Rogue. I pored ogromne efektivnosti suspend voblera, u globalu ni najbolji ribolovci nisu sigurni zasto su oni u stvari tako efikasni.

      Da li ribe napadaju ove voblere zato sto imaju zvecku ili zato sto su neutralni u vodi i samim time ostaju u zoni napada?Neki od vodecih americkih ribolovaca na smudja sa sigurnoscu tvrde da je jedna od ove dve stvari u pitanju.

      Ali nisu ni svi suspend vobleri isti. Neki imaju tendenciju da pri pauzi polako tonu na dole, neki da plutaju prema gore. Neki vobleri pri pauzi imaju prednji deo usmeren na gore, neki zadnji deo usmeren na gore.Veoma je korisno obratiti paznju na ove karakteristike novokupljenog voblera u plitkoj vodi ispred vas.Najbolji suspend vobleri su oni koji pri pauzi ostaju sve vreme na istoj dubini ili se polako krecu na gore.

      I pored ovoga isti profesionalni ribolovci na smudja tvrde da svega tri do cetiri od deset Rapala Husky Jerk je perfektno podeseno kada se izvadi iz kutije. Dve do tri od deset ce malo zanositi u jednu stranu pri radu.Zato ne treba cuditi zasto ponekad vas kolega vise ribe hvata na istu varalicu koju imate i Vi.Verovatno nije u pitanju ni boja, ni zavrsnica pa mozda cak ni zvecka, vec kako se varalica ponasa u vodi, kakve vibracija daje i kakav joj je odbljesak u vodi.

      Samo vucenje i cimanje voblera kroz vodu u stilu povredjenog kedera verovatno nigde nije jasno i do detalja definisano. Lako je cimati voblera, ali pitanje je koliko cesto, koliko jako, kojom duzinom vuci vrh stapa i kojom brzinom?Cela ideja je u stvari vuci vobler i raditi sa njime nesto sto taj vobler ne bi radio kada ga vucemo pravilno i ravnomerno.

      Vecina profesionalnih ribolovaca na smudja pocinje ravnomerno vucenje voblera cim padne na vodu pre nego zapocne cimanje ili povlacenje.

      Za stuku ili maskija je suprotno. Ja uvek ostavim vobler, pod uslovom da je plutajuci, da odstoji par sekundi mirno na povrsini vode. Ove ribe imaju tendenciju da isto kao i bas pridje blizu umrtvljenoj varalici i napadne je u stanju mirovanja. Licno mi se to jos nikada nije desilo, ali verujem da je to tacno. Posle par sekundi mirovanja pocinjem namotavanje sa jakim trzajem sto je u suprotnosti sa ribolovcima na smudja.

      Ako je tacno da stuka hoce da pridje kederu koji je u stanju mirovanja, logicno je da keder cim oseti stuku u blizini pocne panican beg. Upravo to se dobija naglim trzajem varalice sa povrsine vode, i desilo mi se da sam ulovio i stuku i maskija kao onog sa pocetka ovog texta pri naglom povlacenju voblera sa sa povrsine vode.Sa stapom ispred sebe i vrhom odmah iznad povrsine vode, ravnomerno vucenje voblera ce ga odvesti na deklarisanu dubinu, ili blizu nje u zavisnosti od debljine najlona koji se koristi.

      Zabacivanje velikih maski voblera zahteva i jaci najlon, najmanje 50 lbs. nosivosti. Neki od novih super linija kao Cortland, Spiderwire ili Power Pro. Vecina ribolovaca na stuku i maskija koristi mnogo tezi najlon sto se svakako odrazava na dubinu na koju ce vobler otici.

      Upotreba nesto manjih voblera koji su pored maskija odlicni i za stuku su vobleri koji su po obliku tanji i cilindricniji sa manjom plocicom kao na promer #18 Rapala Magnum (plutajuca), 18cm. Rebel Minnow, Cordell Redfin ili 18cm. Bomber Long A.Za ove voblere mono najlon od od 20 lbs. nosivosti se pokazao kao odlican ozbor. Pogotovu neki od novih fluorocarbon najlona ili isto tako dobar Fireline nosivosti oko 30 lbs.Ovako tanji najlon omnogucava daleki zabacaj nekog od gore navedenih voblera za stuku.

      Nakon zabacaja namotati najlon tri do cetiri kruga na masinici i zatim povuci vrh stapa za nekih 30-50cm.

      Zatim ponovo namotati najlon, pa povuci. Koliko sam clanaka procitao na ovu temu ovo bi na neki nacin bila osnova. Na ovaj "sablon" se mogu dodati razlicite kombinacije. Nagli trzaj, pauza u namotavanju, naglo izdizanje vrha stapa itd.

      Licno koristim ovaj sablon za maskija i stuku samo sto umesto povlacenja vrha stapa vise volim nagli trzaj.

      Bilo koja tehnika povredjene ribe je tehnika koja je preporucljiva kada je voda bistra. U mutnoj vodi ravnomerno namotavanje je mnogo bolje nego bilo koja tehnika kojom varalica ima eratican, agresivan i nepravilan rad. Isto vazi i za smanjenu vidljivost usled oblacnog vremena ili sumraka.

      U bistroj vodi i kada je vidljivost dobra, i na vodi koja trpi veliki pritisak ribolovaca, tehnika povredjene ribe je preporucljiva verovatno iz razloga veceg odbljeska koje varalica salje.

       Sto se tice smudja, ne treba koristiti samo jedan metod, kaze J. Kalkofen iz In-Fisherman magazina."Ako imam udarac posle jednog povlacenja pa pauze, voblera cu vuci i dalje na taj nacin, povuci-stani,povuci-stani. Svaki drugi zabacaj cu probati nesto razlicito".

      I dok profesionalni varalicari na smudja vise vole jedan suspend vobler od drugog, ili baitcast pribor u odnosu na spining pribor, ni jedan od njih nece vuci suspended voblera jednolicno kroz vodu. Oni kazu da je rad sa suspend voblerom slican radu sa jigom: Kada imate udarac-ili kada nemate udarac sa nekim pokretom mamca, riba vam nesto time govori i pokazuje.

      Za smudja jedna od taktika koju koristi Kalkofen je da posle zabacaja Rapale Husky #12 ili #14, pocne da namotava varalicu ravnomerno sa vrhom stapa skoro u vodi.Zatim cimne vrhom stapa dva puta i stane, da bi zatim cimnuo samo jedanput.U celom procesu, duzina cimanja vrhom stapa varira od 15cm. do 60cm.

      Ako smudj pocne da napada voblera, vazno je fokusirati se na precizan pokret pri kojem napadaju i ponavljati ga dokle god smudjevi napadaju voblera pri tom pokretu.Kada smudjevi prestanu da rade na odredjen pokret voblera, treba poceti sve iz pocetka.

      Jedan drugi profesionalni ribolovac na smudja po imenu Plautz, koristi sledecu tehniku. Zapocinje ravnomernim namotavanjem suspend voblera nakon cega dva puta veoma naglo cimne vrhom stapa i stane. Sledece, vecom brzinom i jednolicno namota oko 1m. do 1.5 m. najlona i zatim ponovo stane. Potom ponovi ceo proces. Kada je vobler na udaljenosti od 3 do 4 metara od njega, dodaje jedan ili dva extra trzaja u ceo proces, a da bi "nagovorio" smudja koji eventualno prati varalicu da je uzme.

      Po hladnijem vremenu, isti ribolovac koristi masinicu vise nego stap za rad sa suspend voblerima. Jednostavno po hladnom vremenu kada je smudj "lenj". On namotava najlon praveci duze pauze bez ikakvog rada sa vrhom stapa.

      Ali i namotavanje najlona moze biti sporo, srednje ili brzo sto opet nije do detalja definisano.Vecina ovih profesionalnih ribolovaca koristi Fireline pri upotrebi suspend voblera na smudja.

      Titanijum sajlica je preporucljiva kada u istoj vodi ima stuke, sa obzirom da ova sajlica nece imati uticaja na rad voblera. Neki od ribolovaca koriste predvez od fluorocarbon najlona duzine jednog metra, sa obzirom da se ovaj najlon ne vidi u vodi. Drugi opet kazu da boja Fireline superlinije nema uticaja na smudja, niti mu smeta.

      Sve u svemu i vobleri, kako oni suspend, tako i svi ostali zahtevaju mnogo experimentisanja, sto je vec do vas samih, vaseg iskustva na odredjenoj vodi, prema licnom nahodjenju, uz obracanje paznje na vreme, temperaturu vode i ponasanje smudja ili stuke.

      U sustini tehnika koja se pokaze dobra danas, ne mora to biti i sutra.Tada finese dolaze do izrazaja.

Sinisa VDG

 

NAZAD